NEVESINJE: Morine su kraška visoravan u Istočnoj
Hercegovini,teritorijalno su nekada pripadale Nevesinjskom srezu,danas
većim dijelom Morine pripadaju opštini Nevesinje,dok jedan manji dio
pripada opštinama Gacko i Kalinovik.Morine danas popularno nazivaju
hercegovački Himalaji. Kako su Morine dobile svoje ime ?
Ima više teorija kako su Morine dobile ime,prva je da su Morine kao i većina naselja u Hercegovini dobile ime po porodicama koje su tu nekada davno živjele,druga je da su dobile ime po smrti (mors,mortis – latinski smrt;campus mortorum-polje smrti). Na Morinama se vijekovima umiralo zbog teške zime i hladnoće,ponekad je smrt bila masovna pojava za vrijeme epidemije kuge ili neke iznenadne mećave i oluje kakva je bila kada su na Morinama po narodnom predanju izginuli svatovi bega Ljubovića. O njihovoj smrti govori lokalitet Svatovsko groblje na Morinama.
Od najstarijih vremena i vladavine vladara zahumlja kneza Mihajla Viševica (912-926) Morine pripadaju župi Viševa koja obuhvata gornji tok rijeke Neretve,to je današnja oblast Borač. U istorijskim izvorima dubrovačkog arhiva pominju se mnogi stanovnici Morina medju njima porodice:Vladnić i Dobrosalić. Vladnići su sa Morina kod Uloga,tu se pominje 1436 godine neki Petko Vladnić sa Morina koji je čovjek feudalca Radoslava Pavlovića. Miloš Dobrosalić isto je čovjek Radoslava Pavlovića,živi na Morinama, pominje se te iste 1436 godine.
Obilje trave na planinskim pašnjacima na Morinama davalo je izvrsne uslove za razvoj stočarstva još od najstarjih vremena.Vijekovima su stanovnici Donje Hercegovine ljeti izgonili stoku na ispašu na Morine i okolne planine.Tamo stižu početkom ljeta najdalje do Vidovdana,a ostaju do kraja ljeta, do Male Gospojine kada sizalaze sa planine na jeseništa. U toku zime stočari se sa svojim stadima spuštaju sve do Stona gdje prezime.Kao uspomena na nekad davne stočare ostali su lokalni toponimi.Na Morinama postoje i lokaliteti,Bjelevići,ime dobilai po porodici Bjelevac kod Stoca. Šakotuša planina i posjed porodice Šakota kod Stoca. Puhalova lokva imanje i posjed porodice Puhalo. Maslaci imanje i posjed porodice Maslac.Maljurin bunar posjed i imanje porodice Maljura kod Stoca. Pored humljaka koji su periodično ljeti tu živjeli,na Morinama je živjelo stalno domaće starosjedilačko stanovništvo . Na Morinama postoji lokalitet Mandića omeđine gdje je nekada živjela porodica Mandić. Na čitavom prostoru Morina kao potvrda ovoj našoj tvrdnji postoje mogrobrojna stara groblja,od kojih su najpoznatije nekropole Svatovsko i Djevojačko groblje sa desetinama nadgrobnih srednjovjekovinih spomenika – stećaka. Najljepša nekropola stećaka je Svatovsko groblje za koju se veže predanje da su tu u mećavi izginuli svatovi bega Lakišića iz Mostara u sniježnoj mećavi i nevremenu 1796 godine. U neposrednoj blizini Svatovskog groblja nalazi se lokalitet Majdani koji je bio majdan gdje se vadio kamen za nadgrobne spomenike stećke. I danas se u Majdanima mogu naći veliki neobrađeni blokovi kamena koji iz neki razloga nijesu odgovarali želji naručioca ili majstora. Prilikom gradnje ceste preko Morina 1912 godine,okupacione vlasti su put tako trasirale da on razdvaja nekropolu stećaka na dva dijela. Kakav je to bio neviđen kulturocid od prosvijećene Evrope ?
Prof. Nikola Laketa
Vise na
sajtu Virtualna Hercegovina
Ima više teorija kako su Morine dobile ime,prva je da su Morine kao i većina naselja u Hercegovini dobile ime po porodicama koje su tu nekada davno živjele,druga je da su dobile ime po smrti (mors,mortis – latinski smrt;campus mortorum-polje smrti). Na Morinama se vijekovima umiralo zbog teške zime i hladnoće,ponekad je smrt bila masovna pojava za vrijeme epidemije kuge ili neke iznenadne mećave i oluje kakva je bila kada su na Morinama po narodnom predanju izginuli svatovi bega Ljubovića. O njihovoj smrti govori lokalitet Svatovsko groblje na Morinama.
Od najstarijih vremena i vladavine vladara zahumlja kneza Mihajla Viševica (912-926) Morine pripadaju župi Viševa koja obuhvata gornji tok rijeke Neretve,to je današnja oblast Borač. U istorijskim izvorima dubrovačkog arhiva pominju se mnogi stanovnici Morina medju njima porodice:Vladnić i Dobrosalić. Vladnići su sa Morina kod Uloga,tu se pominje 1436 godine neki Petko Vladnić sa Morina koji je čovjek feudalca Radoslava Pavlovića. Miloš Dobrosalić isto je čovjek Radoslava Pavlovića,živi na Morinama, pominje se te iste 1436 godine.
Obilje trave na planinskim pašnjacima na Morinama davalo je izvrsne uslove za razvoj stočarstva još od najstarjih vremena.Vijekovima su stanovnici Donje Hercegovine ljeti izgonili stoku na ispašu na Morine i okolne planine.Tamo stižu početkom ljeta najdalje do Vidovdana,a ostaju do kraja ljeta, do Male Gospojine kada sizalaze sa planine na jeseništa. U toku zime stočari se sa svojim stadima spuštaju sve do Stona gdje prezime.Kao uspomena na nekad davne stočare ostali su lokalni toponimi.Na Morinama postoje i lokaliteti,Bjelevići,ime dobilai po porodici Bjelevac kod Stoca. Šakotuša planina i posjed porodice Šakota kod Stoca. Puhalova lokva imanje i posjed porodice Puhalo. Maslaci imanje i posjed porodice Maslac.Maljurin bunar posjed i imanje porodice Maljura kod Stoca. Pored humljaka koji su periodično ljeti tu živjeli,na Morinama je živjelo stalno domaće starosjedilačko stanovništvo . Na Morinama postoji lokalitet Mandića omeđine gdje je nekada živjela porodica Mandić. Na čitavom prostoru Morina kao potvrda ovoj našoj tvrdnji postoje mogrobrojna stara groblja,od kojih su najpoznatije nekropole Svatovsko i Djevojačko groblje sa desetinama nadgrobnih srednjovjekovinih spomenika – stećaka. Najljepša nekropola stećaka je Svatovsko groblje za koju se veže predanje da su tu u mećavi izginuli svatovi bega Lakišića iz Mostara u sniježnoj mećavi i nevremenu 1796 godine. U neposrednoj blizini Svatovskog groblja nalazi se lokalitet Majdani koji je bio majdan gdje se vadio kamen za nadgrobne spomenike stećke. I danas se u Majdanima mogu naći veliki neobrađeni blokovi kamena koji iz neki razloga nijesu odgovarali želji naručioca ili majstora. Prilikom gradnje ceste preko Morina 1912 godine,okupacione vlasti su put tako trasirale da on razdvaja nekropolu stećaka na dva dijela. Kakav je to bio neviđen kulturocid od prosvijećene Evrope ?
Prof. Nikola Laketa
Vise na
sajtu Virtualna Hercegovina
